Zove majka pašu Sokoliju,

s vrh Zlatara, viš’ Sokolovića:

”Moj Mehmede, nad carstvom vezire,

vodiš vojsku Šamu i Bagdadu,

tvrdom Beču i ravnom Budimu,

svoju Bosnu nikad ne pohodiš,

a ja stara hoću umrijeti.

Moj Mehmede, sine moj ponosni,

dovedi mi s mora neimare,

gradi meni po Bosni haire,

obuzdaj mi pobješnjelu Drinu,

ćuprijom joj sastavi obale,

izgradi mi karavan-saraje,

nek’ se znade koga sam rodila!”