Daj mi, mati, rano večerati

da ja idem konj’ma na čairu,

sa čaira dragoj pod pendžere.

Ne da mati rano večerati.

Ja ne odoh konj’ma na čairu,

već ja odoh dragoj pod pendžere:

Draga moja, jesi li zaspala,

jesi l’ meni mjesta ostavila?

Jesam tebi mjesta ostavila,

dva jastuka i desnica ruka!