Sarajevo je vijekovna raskrsnica istoka i zapada. Mnoge kulture su se u njemu preplele, a svaka je ostavila pečat na neko svoje vrijeme. Navike i ukusi su se mijenjali i prilagođavali kroz vijekove. Ovim promjenama morala je biti zahvaćena i sarajevska kuhinja. Neka nas ne čudi ako u toj kuhinji nađemo: austrijskog, mađarskog, turskog, italijanskog ili još nekog utjecaja. Sarajevo je stoljećima gradilo i izgradilo svoj specifičan ukus u kulinarstvu, koji se malo gdje može sresti. Recepti su se prenosili sa koljena na koljeno, uglavnom usmenim putem. Mnogi su zaboravljeni. Prehrambena industrija nije štedila ni ovaj kutak zemlje. Ipak, dobra domaća kuhinja se zadržala u većini sarajevskih domova do danas. U Sarajevu postoje neka, kako slana tako i slatka, jela karakteristična za ovo područje.
Tako možete u aščinicama pojesti: pače, begovu čorbu, sogan-dolmu, sarmu; u ćevabdžinicama: ćevape, pljeskavice, sudžuke; u buregdžinicama razne vrste pita: burek, sirnicu, zeljanicu; u slastičarnama: baklave, ružice, kadaif, tufahije... Sve su to jela po kojima je Sarajevo nadaleko poznato i zbog kojih se turisti sa uživanjem ponovo njima vraćaju.
Ćevapi ili ćevapčići su bosanski nacionalni specijalitet sa roštilja i najpoznatiji bosanski brand u inostranstvu. Riječ je o malim valjušcima od mljevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom bijelog i crvenog luka, te različitih začina.
Baklava je kolač orijentalnog porijekla koji se pravi slaganjem jufke tanko razvijenog tijesta, u nekoliko, obično desetak i više slojeva između kojih se dodaje smjesa mljevenih oraha i naizmjenično sitno ribanog tijesta tirita.
Tufahija, (na arapskom jabuka) bosanska nacionalna poslastica porijeklom iz Perzije.
Boza je bezalkoholno i osvježavajuće piće koje se pravi od kukuruza (kukuruznog brašna), kvasca, šećera i vode.
Kljukuša je tradicionalno bosansko jelo sa krompirom i jedno od najpoznatijih jela u Bosanskoj krajini.
Pod nazivom sarma krije se jelo od mesa sa lukom i rižom, umotanog u različite listove .
