Ne zna se tačno kada su se počele izrađivati četke u pravom smislu te riječi, ali je poznato da su još u drevnoj Kini, još prije 6000 godina, izrađivane četkice od dlaka crnog zeca, zelene lasice i bijelog jarca, a korištene su u kaligrafiji. 3000 p.n.e, Egipćani su koristili četkice za pisanje hijeroglifa na papirusu (pravljene su od trske koja je omekšana). Istovremeno su pravljene i četkice koje su se koristile prilikom, šminkanja. U starom Rimu su za raščešljavanje kose korišteni češljevi (pecten), a koristili su ih podjednako i muškarci i žene.Nije sigurno da li su se koristile i četke, iako bi mnogi držači, koje obično smatramo dijelom ogledala, mogli biti njihovi dijelovi.
Jedno je sigurno da su se u doba Rimljana izrađivale krijeste za centurione i to sličnom metodom izrade današnjih četki od konjske dlake. Četkarski zanat na ovim prostorima ima, može se reći, višestoljetnu tradiciju i nekad je ovaj, sada već neobičan zanat, brojao veliki broj zanatlija. U Cazinu postoji zadruga četkara, ali niko se tamo više tim zanatom ne bavi. Četkarski zanat i sam način izrade nije se u biti promjenio. Četke se i danas izrađuju ručno, visoke kvalitete i raznih namjena: za kućanstvo, četke za mašine, pekarske, dimnjačarske, pčelarske, četke za molovanje, farbanje i sl. Od materijala se koriste: konjska dlaka, goveđi rep, dlake od svinje, jazavca, kune, najlon, konac, željezo i drvo.
Proizvodnja i opravka svih vrsta četki za kućnu i industrijsku upotrebu.