Dilber Dika bere cv’jeće,

a za njom se paun šeće.

Kako koji cvijet kiti,

stade njemu besjediti:

”Oj šeboje, cv’jete krasni,

ne daj dragom da okasni!

U čaršiju kada pođe,

nek’ pod pendžer meni dođe!

Alkatmere, cv’jete mili,

ako neće - ti ga sili!

Reci dragom da ga čekam,

u has-bašči punoj cv’jeća!”