Djevojka je u šumi zaspala.

Kolika je ljepotica bila,

svu je šumu licem obasjala

i žarkom je suncu prkosila:

Žarko sunce, ljepša sam od tebe

i tvog brata bleđana mjeseca!

To je suncu vrlo teško bilo,

pa se jakom Bogu potužilo:

Vidi, Bože, asije djevojke,

hoću li joj opaliti lice?

- "Stani malo, žareno sunašce,

ja ću curi gori zulum dati,

sitnu djecu, muža pijanicu"!