Dvore gradi, aman, dvore gradi, zaman,

dvore gradi Komadina Mujo,

sred Mostara, najljepšega grada.

Ob’lazi ga, aman, ob’lazi ga, zaman,

ob’lazi ga c’jeli Mostar redom,

samo nema Zaimove Zibe.

”Što te nema, aman, što te nema, zaman,

što te nema Zaimova Zibo,

za tebe su sagradjeni dvori.

Za tebe sam, aman, za tebe sam, zaman,

za tebe sam dvore sagradio,

i žeženim zlatom pozlatio.

Ruke traže, aman, ruke traže, zaman,

ruke traže topla milovanja,

lice želi nježna njegovanja.

Srce traži, aman, srce traži, zaman,

srce traži čista drugovanja,

usne traže pusta sevdisanja.”