Đela Fato, đela zlato,

đel’ draganu svom!

Đela legni i prilegni,

na srdašcu mom.

B’jele lale pozaspale,

i alkatmeri,

miris đula i zumbula,

cio Mostar spi.

Spusti glavu mirisavu

na njedarca tu,

da te njiham, da ti pjevam,

snenom janjetu.

Da milujem i mirišem

tvoju bujnu vlas!

Da te ljubim, da te grlim,

dok ne svane dan.