Djeram škripi, ko je na bunaru?
Na bunaru materina Mara,
zasukala bijele rukave.
Bjelje su joj ruke od rukava,
a rukavi bjelji od behara;
vodu vadi, bijelo lice hladi,
vodu lije, bijelo lice mije.
Da je meni u dušeke s njome,
turskog bih se odrekao dina!
