Gondže ružo, u zelenom sadu,

lijepo li mirišeš u hladu!

Ljepše nego sav bosiljak rani,

i zumbuli rosom pokapani!

Gondže ružo, u zelenom sadu,

lijepo li mirišeš u hladu!

Zaman ružo, ja te neću brati,

niti brati, niti dragoj dati!

Moja draga i ne haje za me,

niti haje, niti čeka na me.

Drage nema a sve mislim na nju,

i kunem je i noću i danju:

Ne pobjegla od moga harama,

što je mene ostavila sama!