Ibrahime, na gradu zeime,

sve ja tvoje zaboravljam ime.

Tri sam puta ćitab proučila,

dok sam tvoje ime naučila.

Da bih tebe u knjigu pisala,

žao mi je u crno metati;

da bih tebe na jagluku vezla,

jagluk će se brzo poderati,

pa ću tvoje ime zagubiti.

Da bih tebe u pjesmi pjevala,

ne da mi te mati zapjevati:

pjesma hoda od usta do usta

pa će doći u dušmanska usta,

pa će mi te druga premamiti.