1. verzija:
Ima l’ jada k’o kad akšam pada,
kad mahale fenjere zapale,
kad saz bije u pozne jacije,
kad tanani dršću šadrvani?
Aman, jada kad akšam ovlada,
u minute kad bulbuli šute,
kad bol sanja kraj đulova granja,
a dert guši i suze osuši!
Usne male kad šapću iz tame:
”Slatko gondže, da l’ još misliš na me?”
Draga dragog doziva bez daha:
”Aman, luče, mrijem od sevdaha!”
2. verzija:
Ima l’ jada k’o kad akšam pada,
kad mahale fenjere zapale,
a sa đula jeca glas bulbula?
Kad def bije u prve jacije,
kad tanani dršću šadrvani,
a iz tame šapću usne same:
”Gondže moje, da l’ još misliš na me?”
Aman jada kad akšam obvlada,
u minute kad bulbuli šute,
kad bol sanja kraj đulova granja,
a dert guši i suze osuši,
usne male kad šapću bez daha:
”Aman, luče, umr’jeh od sevdaha!”
3. verzija:
Ima l’ jada k’o kad akšam pada,
kad mahale fenjere zapale,
i sićani dršću šadrvani,
a saz bije u pozne jacije -
dok iz tame šapću usne same:
Milo gondže da li misliš na me?
