Ja urani’ jutros rano, prije sabaha,
Kril’ma treptim da poletim, letit’ ne mogu.
Uzalud mi moja krila kad su žalosna.
Ja imado’ svog dragana, al’ je nevjera.
U dragana tvrda vjera- grumen šećera.
A u mene još je tvrđa:- rosa do sunca.
Rosa će se oruniti, šećer stopiti,
Sastaće se dva sevdaha, šerbet popiti.
