”Ko ti, kćeri, otrga đerdane?

Ko ti prosu biser i merdžane?”

”Jutros rano ja u bašču, mati,

pođoh prve jorgovane brati.

Za đerdan mi zape rosna grana,

pa se prosu ispod jorgovana!”

”A što su ti mutne oči tako,

k’o da nisi spavala nikako?”

”Negdje slavuj pjevaše sa grane,

ja ga slušah sve do zore rane.

Mila pjesma zanese me, opi,

pa do zore ja oka ne sklopi!”

”Kćeri moja, tugo moja, jao,

a ko ti je jelek raskopčao?”

”Ne karaj me, moja majko mila,

pa i ti si nekad mlada bila.

Mladost bujna, a i zora rujna,

raskopčaše moja njedra bujna!”