Kona konu preko vode zvala:

Kono moja, da ti jade kažem!

Pogibe mi jagluk iz sanduka,

poznadoh ga u Ahmeta tvoga.

Iskah m’u ga, da ga vidim, kono,

ne da’de ga meni pogledati,

već ga savi, te u njedra stavi.

Dala mu ga božja otpadnica,

moja ćerka, a njegova draga!