L’jepi li su mostarski dućani,
još su ljepši mladi bazerdžani,
a najljepši bazerdžan Mustafa!
Pošetala Suljagina Fata,
pošetala do Mostara grada.
Luta Fata po čaršiji sama,
ona traži Muju bazerdžana.
Nađe Muju u sedmom dućanu:
”Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!”
”Nemam, nemam, Suljagina Fato,
danas, Fato, ja ne mjerim zlato.
Tereziju nosili jarani,
pa se nešto terezija kvari.
Nego, uđi, magaza ovamo,
uzmi zlata koliko ti drago!”
Prevari se Suljagina Fata,
prevari se, žalosna joj majka.
Uđe Fata u magazu sama,
za njom Mujo zamandali vrata!
