Mujezin se na munaru penje,
on se penje, boga ne pominje,
već pominje do tri jauklije:
Moja Umko, moja desna ruko!
Moja Ajko, i otac i majko!
Moja Fato, moje suho zlato,
umrijeću, preboljet’ vas neću!
Mujezin se na munaru penje,
on se penje, boga ne pominje,
već pominje do tri jauklije:
Moja Umko, moja desna ruko!
Moja Ajko, i otac i majko!
Moja Fato, moje suho zlato,
umrijeću, preboljet’ vas neću!