Nigdje zore ni bijela dana

ni Danice da promoli lice.

Istom zora sa istoka rudi,

siv se soko pod čadorom budi.

Sa jastuka glavu podizaše,

mrkim okom sablju pogledaše.

”Sabljo moja, roditelja moga,

roditelja bega, Isaj-bega.

Dosta li si počinila jada,

dosta jada oko Biograda,

a i muke oko Banja Luke!”