Pod Mostarom ta zelena livada,

s kraja na kraj đul-beharom procvala.

A na sr’jedi crvenika jabuka,

pod njom sjedi šahin Mevla ljepojka.

U ruci joj ogledalo i surma,

pa navlači kara-krzli obrve.

Ona misli daje niko ne gleda,

al’ je gleda mlad mujezin s munare.

Gledajuć’ je ne umjede učiti,

već on poče po munari pjevati:

”Ja kakve su kara-krzli obrve,

odnesoše moju pamet do mrve!”