Pričala mi kona tvoja,

proscima te kad su dali,

da si, draga, zadrhtala,

k’o na grani listak mali.

Kad ti suza vrela kanu,

niz obraze prerumene,

oh, da li si, draga, tada,

sjetila se tužnog mene?

Oh, znam, jesi, jer i ja sam

more suza tada lio,

i u tome burnom moru

svoju sreću utopio!