Rasla je ruža do b’jela dvora,

do b’jela dvora mladog Omera.

Tu je mlad Omer konja potkiv’o,

s pendžera njega draga gledala.

S pendžera njega milo gledala,

iz sveg se glasa na njeg’ smijala.

Njojzi govori dilber-Omere:

”S pendžera siđi, l’jepa djevojko.

Ukovah konja na te gledajuć’,

gledajuć’ tvoje oko garavo!”

”To sam i htjela, moje gledanje,

da ga ukuješ, da ne putuješ!”