Razbolje se care Sulejmane

prvog dana šeher Ramazana.

Njega pita sine Ibrahime:

Mili babo, care Sulejmane,

je l’ ti žao što ćeš umrijeti?

Je l’ ti žao stola i Stambola?

Njemu veli care Sulejmane:

Ja ne žalim što ću umrijeti,

i drugi su cari umirali,

niti žalim stola i Stambola.

Vec ja žalim caricu gospođu

što je moram mladu ostaviti.