Salko se vija, previja,

u svoje majke na krilu.

”Umrijeh, majko, umrijeh,

ostadoh željan Hajrije!”

”Ne tuguj, sine Salkane,

sagradi dvore kraj gore,

navedi vode studene,

posadi ruže rumene.

Sve mome redom doći će,

i s njima l’jepa Hajrija!”

Salko je majku posluš’o,

sagradi dvore kraj gore,

navede vode studene,

posadi ruže rumene.

Sve mome redom dođoše,

Hajrije nema, pa nema.