Sarhoš Aljo drume zatvaraše,

na djevojke đumruk uzimaše.

Svaka cura po žut dukat daje,

sama Fata đerdan od dukata.

Njoj mi veli sarhoš Alijaga:

Stani malo, Atlagića Fato,

neceš proći dok te ne poljubim!

Njega moli đuzejli djevojka:

Nemoj Aljo, obadva ti svijeta,

ugrišćeš me, poznaće mi nana!

Za to Aljo haje i ne haje,

već on ljubi Atlagića Fatu.

Ja kako je ljuto poljubio,

četiri joj dagme ostavio:

dvije dagme pod grlo bijelo,

dvije dagme pod crne solufe.