Soko leti iznad Sarajeva,
traži hlada gdje će hladovati.
Nađe jelu nasred Sarajeva
i pod jelom prostrta halija,
na njoj sjedi zumbul udovica
i djevojka, rumena ružica.
Mislio se siv-zelen sokole:
Mili bože, koju bih ljubio?
Il’ djevojku, rumenu ružicu,
il’ ću ljubit zumbul udovicu?
On se sage da ljubi djevojku.
Al’ povika sa grada dizdare:
Bjež’, sokole, ne ljubi djevojke!
To je zlato za mene izbrato,
lako hoćeš danas poginuti!
