Sunce sjaše, kiša rominjaše,

Gondže Meho divojku vođaše.

Boga moli gondže momče mlado:

Daj mi, bože, vihor sa planine,

jugovine sa Hercegovine,

da uzdigne puli duvak dragoj,

da ja vidim šta li dvoru vodim,

imam li šta majci dovoditi?

Bog mu dade vihor sa planine,

jugovine sa Hercegovine,

diže mladoj puli-duvak s lica.

Sinu lice kano žarko sunce,

a sve svate groznica pohvata,

gondže Meho s konja svoga pade.

Sjaha s konja gizdava divojka:

Ustaj, Meho, ustani mi, dušo!

Kad ti dođem blizu dvoru tvome,

otpnem peču, odgrnem feredžu

pa pošećem po bijelu dvoru,

šecer-kahvu majci ti donesem,

šta l’ ćeš, dušo, tek onda činiti?