U gorici jela nesječena

i pod jelom voda netočena.

Točila je Mara neprošena

pa se Mara s gorom razgovara:

Oj, gorice, jedne ti smo sreće,

a vodice, jedna ti smo bahta:

nit’ se sječe tanana jelika,

nit’ se toči hlađana vodica,

nit’ se prosi lijepa djevojka!

Ona misli da niko ne čuje,

a to čuje beže Ivan-beže

pa izvadi noža okovana,

pa osječe od jelice grane

i napi se studene vodice,

uze Maru za bijelu ruku,

odvede je svom bijelu dvoru.

Šenluk čini beže Ivan-beže.

Šenluk čini tri bijela dana:

prvi danak za goru zelenu,

drugi danak za vodu studenu,

treći danak za lijepu Maru!