U Gradašcu, gradu bijelome,

gradila se bijela džamija.

Nju mi gradi Salko Sarajlija.

Alem meće, alem stati neće.

Stan’, aleme, stan’, dragi kamene,

dobrom sam te hajru namijenio:

da s’ udaju cure Begzadića,

da se žene momci Fidajića.