U Mostaru u novom pazaru,

tu se veze na namu košulja,

a vezla je Harpagića Uma

Jaranici Kajtazovoj Đulsi.

Poručuje Kajtazova Đulsa:

Je l’ mi hazur koša dušanija,

dušanija, sâde sermajlija?

Što će koši biti elemeka?

Odgovara Harpagića Uma:

Elemeka četiri dukata,

halvaluka begova ortaka!

Poručuje Kajtazova Đulsa:

Jaranice, Harpagića Umo,

poslaću ti četiri dukata,

al’ ne šaljem begova ortaka!

Ljuto kune Harpagića Uma:

A neka te, Kajtazova Đulso!

Dabogda se boljom razboljela,

razboljela, a nepreboljela,

ostala ti dušanija pusta!

Ona ti se dala na telala!

Kupila je Harpagića Uma,

za nju dala gdje god što imala,

derala je s begovim ortakom!