U Mostaru, čelebi pazaru,

zametnuti laki salandžaci.

Sve se ljulja malo i golemo,

ponajviše čelebija Mujo!

Koliko se plemenito ljulja,

sve bademu odlijeću grane.

Izlazio aga Hasan-aga:

Lakše, more, čelebija Mujo,

ne krši mi drvo bademovo!

U men’ ima vjerenica ljuba,

badem zoblje, šerbe vodu pije!

Progovara čelebija Mujo:

Čuješ mene, aga Hasan-aga!

Ostala ti ljuba udovica,

u Mujove zapanula ruke

pa vidjela što je muška glava!