Vezak vezla Duda Penjavina

na čardaku prema Latinluku.

K njoj dolazi Varošanin Meho:

Srce, dušo, Dudo Penjavina,

kome vezeš svilena jagluka?

Vezem tebi, Varošanin Meho,

ako ćeš se proći Latinluka

i Marice, mlade krčmarice,

i Ružice, s Latinske ćuprije,

i visoke Ješe Samardžine,

i lijepe Savke Ćebedžine!

Odgovara Varošanin Meho:

Vezi jagluk, Dudo Penjavina,

pa ga daji kome tebi drago!

Ja se neću proći Latinluka

i Marice, mlade krčmarice,

i Ružice, s Latinske ćuprije,

i visoke Ješe Samardžine,

i lijepe Savke Ćebedžine:

dosta su me vina napojile

i dušmanske ruke sačuvale!