Vilu ljubi Murtez Alagiću,

vilu ljubi devet godin’ dana.

Kad deseta godina nastala,

progovara Murtez Alagiću:

”B’jela vilo, moja vjerna ljubo,

evo danas devet godin’ dana,

kako ljubim tvoje b’jelo lice,

još se nisi na me nasmijala!”

”Kako ću se jadna nasmijati,

kad si mene mladu zarobio!”

Prevari se Murtez Alagiću,

pa joj vrati krila i košulju.

Kad se vila dograbila krila,

ode vila nebu pod oblake.

Ode vila pjesmu pjevajući,

osta Murtez za njom plakajući.