2. verzija:

Vino piju age Sarajlije

na Ilidži pokraj Sarajeva.

S Čobanije dvije Turhanije,

s Ćemaluše do dva Dženetića,

iz Žabljaka do dva Vatrenjaka,

sa Hiseta dvije Odobaše,

sa Kovača dva Morića mlada,

dva Morića, dva Halilbašića,

sa Berkuše Kuna Hasanaga,

sa Bjelava Pinjo bajraktare.

A služi im Ćebedžina Savka,

zlatnom čašom iz bijele ruke.

Kako kome čašu dodavaše,

svaki joj se pod grlo faćaše.

Progovara Ćebedžina Savka:

Čujete l’ me, age Sarajlije!

Ako mogu svima biti sluga,

ja ne mogu svima biti ljuba!

Samo onom mogu biti ljuba

koji može Drinu preplivati

pod silahom i pod bensilahom,

u čizmama i u halčinama,

pod pazuhom prenijet djevojku.

Progovara Pinjo bajraktare:

Evo ko će Drinu preplivati

u čizmama i u halčinama,

pod silahom i pod bensilahom,

pod pazuhom tebe prenijeti!

 

2. verzija:

Vino piju age Sarajlije,

na Ilidži pokraj željeznice:

dva Morića, i dva Džindžafića,

sa Bistrika do dva Dženetića,

s Čobanije dvije Turhanije,

s Ćeirdžika dvije Muzdedžije,

iz Žabljaka do dva Vatrenjaka,

sa Kovača dva Halilbašića,

a sa Mlina dvije Turnadžije,

iz Potoklinice do dvije Penjave,

sa Vratnika dvije Tahmišćije,

sa Hiseta dvije Odobaše,

s vrh Bistrika Kuna Hasan-aga,

sa Bjelava Pinjo Bajraktare...

Služila ih krčmarica Janja.

Kako kome čašu dodavaše,

svaki joj se za njedra mašaše.

Progovara krčmarica Janja:

”Ako mogu svakom sluga biti,

ja ne mogu svakom ljuba biti,

samo jednom Pinji bajraktaru!”