Vino piju dva mila jarana,

jaran Mujo i jaran Alija,

na varoši, gdje piju sarhoši.

Tud prolazi beže Isaj-beže.

Njega zovu dva mila jarana:

Hajde, beže, da pijemo vina!

Man’te me se, dva mila jarana,

nije meni ni do moga dina,

a kamoli do vašega vina!

Sinoć me je oženila majka,

a jutros mi pobjegla djevojka

sa jastuka i meka dušeka,

negrljena i ne poljubljena!

Pitaju ga dva mila jarana:

Bolan bio, što nisi ljubio?

Sanan bio, moja braćo draga,

sanan bio, san me prevario,

prevario, pa nisam ljubio!

Tad mu vele dva mila jarana:

Ej, sokole, beže Isaj-beže,

ne spava se kad se ljubi zlato,

već se spava kad se kosi trava!