Zaovica pita nevjesticu:

Nevjestice, gondže od ružice,

Jesi l’ bl’jeda ti kod majke bila

-Il’ pobl’jedi kako ’vamo dođe?-

Nisam bl’jeda ja kod majke bila,

Već pobl’jedi’ kako ’vamo dođo’:

Svekar dužan, đuvegija ružan.

Da je svekar na hiljade dužan,

Sam’ da nije đuvegija ružan.

Svekar će se duga odužiti,

Đuvegija uvijek ružan biti.