Sa Gradačca, b’jele kule Zmaja od Bosne,

sokolovi zakliktali kajde žalosne.

Umrla je vjerna ljuba Husein-begova

jer izgubi gospodara srca svojega.

Osedl’o je vranca svoga Husein-kapetan,

odjezdio Romaniji pod’jelit’ mejdan.

Na čardaku vjerna ljuba, Allah-illallah,

klanjala je, plakala je, haber čekala.

Pod pendžere glasnik stiže srca žalosnog:

”Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog!”

Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog,

prepuče joj bolno srce, neće za drugog.

Sa džamije Husejnije uči mujezin,

sa čardaka i bedema plaču sokoli.

Do Stambola odjekuju kajde žalosne,

pusta osta b’jela kula Zmaja od Bosne.