Zmaj prileti s Bosne na Dunavo

i pronese pod krilom djevojku;

a pod krilom ruho djevojačko.

Kad je zmaju žega dodijala,

baci zlato u zelenu travu,

b’jelo ruho na jelovu granu,

dade zlatu od zlata maštrafu,

posla zlato za goru, na vodu,

a na gori tri junaka mlada.

Jedan veli: "L’jepe li djevojke"-

Drugi veli: "Da je oljubimo;"-

Treći veli: "Da je upitamo,

čijeg li je soja i plemena!"-

Njima zlato samo odgovara:

Ja sam ćerka age Tefterdara,

A unuka sa Bosne vezira,

Vjerna ljuba zmaja žestokoga.