Sarajevska sahat-kula je jedna od najviših, a zbog svoje vitkosti, jedna i od najljepših u Bosni i Hercegovini. 

Sagrađena je u 17. vijeku, a obnavljana je poslije požara 1697. godine, kao i 1762. Poslije austro-ugarske okupacije dograđene su gornje zone objekta, a sahat su donijeli sarajevski trgovci iz Londona. Graditelj kule je Gazi Husref-beg. Kula i danas pokazuje vrijeme „a la turca“.

S obzirom na to da je ranije malo ljudi posjedovalo časovnike (izrada mehaničkih časovnika počinje tek od prve polovine XVI vijeka), pored Begove džamije je napravljena Sahat-kula da bi svi u okolini džamije mogli da imaju pregled tačnog vremena. Nije poznato vrijeme gradnje sarajevske Sahat-kule, jer se ne pominje u Gazijinim zakladnicama.

Najstariji pomen objekta se nalazi u jednom djelu Čatib Čelebije, turskog geografa iz prve polovine XVII vijeka. Između ostalog, on tu kaže da kod Husrev-begove džamije postoji sahat sa zvonom (St. Novaković, Hadži Kalfa ili Čatib ef. turski geograf XVII veka o Balkanskom poluostrvu, Spomenik S.K.A. XVIII Beograd, str. 19).

U navali princa Eugena Savojskog 1697. godine kula je zapaljena, što je vidljivo iz jednog hudžeta (rukopisa) napisanog trideset godina kasnije (isprava se nalazi u Arhivu GH vakufa u Sarajevu). Dokumenat pokazuje da je Sahat-kula te godine samo popravljena.

Godine 1831. ponovo je stradala, ali je popravljena 1832. godine. Popravak je koštao 185 groša. Takođe je popravljana 1177. H. (1762/63) godine pri čemu je potrošeno 895 akči (spomenica GH četiristogodišnjice, Sarajevo, 1932. godine).

Časovnik na Sahat-kuli pokazuje vrijeme prema lunarnom računanju vremena. U Sahat-kuli se nalaze četiri časovna brojčanika koji gledaju na sve četiri strane svijeta. Današnji časovni mehanizam je nabavljen 1875. godine u Londonu. Prilikom njegove montaže gornji dio Sahat-kule je dozidan i prilagođen za ugrađivanje i dobru vidljivost brojčanika. S obzirom na to da se dužina dana u toku godine skoro svakodnevno mijenja, pa, prema tome, i vrijeme zalaska sunca, ovaj časovni mehanizam je potrebno stalno podešavati. Podešavanje časovnika je dužnost muvekita koji, na osnovu tačnog određivanja vremena zalaska sunca, vrši potrebno korigovanje brojčanika na Sahat-kuli. Kada nastane zalazak sunca, ova Sahat-kula treba da pokazuje 12 časova.

Gazi Husrev-begova sahat-kula je popravljana i 1931. i 1955. godine, te nakon rata u Bosni i Hercegovini 1992-95, kada je pretrpjela manja oštećenja.

Objekat Sahat-kule, iako je nastao kasnije od većine objekata, prema kompoziciji i koncepciji je usko povezan sa objektom Gazi Husrev-begove džamije i ostalih objekata Gazi Husrev-begovog vakufa. Zajedno sa munarom Begove džamije predstavlja glavni vertikalni akcenat Baščaršije. Sa visinom od 30 metara predstavlja najvišu sahat-kulu u Bosni i Hercegovini.

Sahat-kula je jednoprostoran objekat, kvadratične osnovice, dimenzija 3,32 x 3,20 metara. U donjem dijelu uglovi objekta su blago stesani. U gornjem dijelu, na visini od oko 18 metara, objekat dobija čistu kvadratnu osnovu.

Jedna od karakteristika ove kule je da se ona, za razliku od ostalih sahat-kula u Bosni i Hercegovini, prema vrhu postepeno širi, i to na dijelovima iznad prvog i ispod završnog – krovnog vijenca. Ta razlika na pojedinim mjestima iznosi 10 cm. Nije poznato da li je ova razlika postojala kod prvobitne Sahat-kule.

Ulaz u Sahat-kulu se nalazi sa južne strane, iz prostora imareta (današnje pekare), odakle se kroz gvozdena vrata, spoljne širine 58, a visine 150 cm, ulazi u objekat i uskim drvenim stepeništem, širine oko 50 cm, penje na gornje etaže na kojima su smješteni časovni mehanizam i zvono. Širina vrata u unutrašnjem dijelu Sahat-kule iznosi 80 cm. Četvorostrano drveno stepenište ima podeste na svakih šest visina, u svakom uglu kule po jedan. Svjetlost u unutrašnjost stepeništa ulazi kroz uske prosjeke slične puškarnicama, koji se, ukoliko se objekat posmatra iz daljine, vrlo teško uočavaju.

Sahat-kula je manjim dijelom zidana krečnjakom, a većim dijelom tesanom sedrom koja je polagana u krečni malter. Visina blokova sedre iznosi oko 25 cm. Debljina zidova iznosi od 79 do 85 cm u prizemnom dijelu kule, pa do 70 cm u najvišem dijelu objekta. Da bi se spriječila monotonija fasade, odnosno da bi fasada Sahat-kule izgledala što više dekorativno, na svakih 2,50 metara izvedene su horizontalne linije od bijelog krečnjaka (visina 9-10 blokova sedre).

Sa istočne strane Sahat-kule, na visini od 18 metara, nalazi se otvor spoljne širine 83 cm, koji je služio kao vrata dok nije povećana visina objekta... Unutrašnja širina ovog otvora iznosi 98 cm. Sa spoljne strane otvor je zatvoren gvozdenim kapkom. Iznad otvora, na visini od oko 20 metara, postavljen je jednostavno profilisan vijenac debljine 24 cm, urađen, takođe, od sedre.

Iznad vijenca su izvedena po dva prozorska otvora orijentisana na svaku od strana svijeta. Širina prozora iznosi 65 cm, a njihova visina oko 1,73 metra. Natprozornici su izvedeni u formi polukružnog luka. Iznad ovih prozora, u geometrijskom središtu kule, nalaze se ležišta za časovnike.

Iznad časovnika se nalazi još jedan vijenac, visine 20 cm, iznad koga su izvedeni nizovi od po tri prozorska otvora sa završetkom u formi prelomljenog luka. Širina prozorskih otvora, u prosjeku, iznosi od 47 do 50 cm, a njihova visina u sredini otvora 89 cm. Zidani dio Sahat-kule je završen profilisanim krovnim vijencem.

Sahat-kula je završena četvorostrešnim šatorastim krovom i pokrivena je bakarnim limom. Na vrhu krovića se nalazi alem sa tri jabuke.

Dušan Grabrijan o sarajevskoj Sahat-kuli kaže: “Čovjek sa zapada se nekako ne snalazi ispred sarajevske sahat-kule, koja je, takoreći, bez volumena – u tome joj sliče još daleko značajniji visinski objekti islamske arhitekture a to su munare.“

Adresa: Mudželiti Veliki, Sarajevo, 71000, Bosna i Hercegovina
Telefon: +387 62 626 626