Baščaršija je proširena ulica, trg koji je nastao u jezgru glavne sarajevske čaršije.

Obuhvata prostor između Čekrekčine i Baščaršijske džamije, te ostatka Firus-begovog hamama (Ćulhan). Počesto se upotrebljava kao sinonim za cijelokupni dio čaršije, te kao prva asocoijacija na grad Sarajevo. Čaršija se razvila kao nastavak srednjevjekovnog pazara, a u osmanskom periodu je stoljećima predstavljala najvažniji dio grada. Po nazivu Baščaršija – glavna čaršija (tur. baş – glava, glavni; çarşı – čaršija) i trg je dobio ime Baščaršija. Uspostavom austrougarske uprave, te nakon nekoliko katastrofalnih požara došlo je do krupnih promjena na cijeloj čaršiji, a posebice na njenom glavnom trgu. Čaršija je reducirana, u njenim okvirima podignuto je više glomaznih građevina koje stilski sasvim odudaraju od zatečenih objekata, a neminovne promjene koje donosi razvitak znatno su izmijenile izgled ovog dijela Sarajeva. Na Baščaršiji, još 1754. godine, bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica, podigao je sebilj. Ova građevina je 1891. godine zamjenjena novim sebiljem, što ga je po uzoru na kameni sebilj uz turbe Mimara Sinana u Cari-gradu projektovao arhitekt Aleksandar Vitek.