Sarajevo je vijekovna raskrsnica istoka i zapada. Mnoge kulture su se u njemu preplele, a svaka je ostavila pečat na neko svoje vrijeme. Navike i ukusi su se mijenjali i prilagođavali kroz vijekove. Ovim promjenama morala je biti zahvaćena i sarajevska kuhinja. Neka nas ne čudi ako u toj kuhinji nađemo: austrijskog, mađarskog, turskog, italijanskog ili još nekog utjecaja. Sarajevo je stoljećima gradilo i izgradilo svoj specifičan ukus u kulinarstvu, koji se malo gdje može sresti. Recepti su se prenosili sa koljena na koljeno, uglavnom usmenim putem. Mnogi su zaboravljeni. Prehrambena industrija nije štedila ni ovaj kutak zemlje. Ipak, dobra domaća kuhinja se zadržala u većini sarajevskih domova do danas. U Sarajevu postoje neka, kako slana tako i slatka, jela karakteristična za ovo područje.
Tako možete u aščinicama pojesti: pače, begovu čorbu, sogan-dolmu, sarmu; u ćevabdžinicama: ćevape, pljeskavice, sudžuke; u buregdžinicama razne vrste pita: burek, sirnicu, zeljanicu; u slastičarnama: baklave, ružice, kadaif, tufahije... Sve su to jela po kojima je Sarajevo nadaleko poznato i zbog kojih se turisti sa uživanjem ponovo njima vraćaju.
Tajna tarhana čorbe je u domaćoj tjestenini (tarhani). Tarhana se pravi od jajeta, paradaiz pirea ,soli i brašna.
Sitni ćevap je dinstano sitno sjeckano juneće ili teleće meso u crvenom sosu od paradaiza, crvene paprike i osnovnih začina. Najčešće se služi uz pire krompir i rižu.